Pjesnik Massillon Coicou (1867–1908) Masijon Koaku objavio je 1892. svoju prvu zbirku poezije Poésies nationales. Imenovan je za sekretara Legacije Haitija u Parizu 1900. godine gdje je objavio dvije zbirke poezije: Passions i Impressions (1903) dok je u pozorištu Cluny postavio svoju predstavu Liberté. Po povratku na Haiti, Koaku osniva književni i filozofski časopis L’Œvre (Djelo) i otvara biblioteku Amica (nosi ime njegove majke) koja će kasnije biti nazvana Biblioteka Koaku a čija je vokacija bila da podrži književne početke omladine. Predavaće filozofiju, baviće se pozorištem te će postaviti predstave: Liberté, L’Empereur Dessalines, Vincent et Paul. U časopisu Le Soir (Veče) objaviće svoj roman La Noire (Crnkinja).
Bio je veoma popularan među omladinom. Sonet Billet doux (Ljubavno pismo) jedno je od njegovih najpoznatijih lirskih ostvarenja u kome na zanimljiv, duhovit, šarmantan i delikatan način govori o ljubavi iako, Pradel i Pompilis da je ipak riječ samo o površnoj ljubavi i to u njenoj najnevinijoj formi (442).
Strijeljan je zajedno sa dvojicom svoje braće nakon pokušaja političkog prevrata 1908. (Berrou et Pompilus, 1975: 425).
JADIKOVKA JEDNOG ROBA (Complaintes d’esclave)
I
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Ne bih poznavao onda sve te strašne muke;
Kap po kap gorčine, moje srce ne bi pilo,
U dubini ništavila, oh! bez sumnje bih se,
Manje žalio, srećniji bio.
Ali Bog me je osudio, sudbina me mora goniti,
Moja krv, moje suze, sve se mora opojati!…
II
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Jer slobodna, ptica u letu pjeva cvrkutom svojim;
Dok slobodni, vjetrovi duvaju u hiru;
Slobodne, bistre vode teku,
Poljima zelenim.
Biti rob, za mene nije sreća, nije zabava,
I nema mjesta da mi počine glava.
III
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Kada glas kolona poprimi ton preteći,
Kada počne da zviždi po tijelu bič,
Ako se usudim i na sekund zadrhtim,
Tuče me dok ne iskrvarim.
I dok moleći prizivam njegovo sažaljenje
Cepajući mi kožu, čujem kako se smeje!
IV
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Međutim, noćas, spoznadoh Slobodu!
Rob ne spava, ali neprekidan rad
Zanjiha mi čula, pa zaspah na poslu
Sanjajući čuda o kojima slušah:
Bio sam slobodan, lutao, kao gospodar se veselio,
Imajući prostor, svoj! Ali ne, crnog me je Bog stvorio…
V
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Ta gdje, gdje si ti? Rečeno je da odavde,
Kada iskrena duša pati, njena molitva ka tebi stiže,
Tebi, koga prizivamo, Oh Bože!:
Ali, ti kao da ne čuješ me!…
Da li molitva crnca ima manju važnost?
Ili naše suze ne stižu u tvoju stvarnost?
VI
Pa što sam ja crnac? Oh! Zašto sam ovako crn?
Kad me Bog takvog baci u utrobu majke moje,
Što nije, ta podmukla i nestrpljiva smrt
Došla tada po svoje?
Ah! ako me dobro čuješ i vidjeti me moraš.
I dok bogohulim, avaj! zar ne vidiš da plačem?
Ti, koji sve znaš, sve vreme moje patnje,
Samo stoga što sam crnac!
Da, tako je, bez reči i u tišini predugo sam patio.
Gospode, oprosti mi što sam da proklinjem naučio!
Sa francuskog prevela Katarina Budrak
Ljubavni napitak (Philtre)
To što zovemo čarolija, magija ili ljubavni napitak,
I do ludila nas dovede za jedan trenutak,
U jednoj riječi počiva, koja blagošću plijeni,
Prefinjenoj, u svakom smislu; u sitnici, po meni!
I da vam se povjerim, to je nešto u riječima njenim,
Što me tjera da je neizmjerno volim,
To je ljupkost, divno ophođenje milo
Kada … jednu jedinu riječ izgovori, spazivši me da dolazim!
I mada su druge – do kojih mi nije stalo –
Mnogo puta ime to isto šaputale milo,
Do sada ni zbog jedne ovako duša zaigrala nije
Vatrenim otkucajima kojima srce moje bije!
Sa francuskog prevela Sara Blečić
Ljubavno pismo (Billet doux)
Juče si me nevino upitala,
Poljubac šta je. Duga dana dva,
Po mislima prebirah, kao čudan čovjek ja,
Koji iznova broji zlato što nagomilava,
I ne nađoh ništa!… Htio sam da pročitam
Sa plavetnih stranica pod nebeskim svodom
Ali ne nađoh ništa zgodno
Da ti kažem ljubav šta predstavlja!… Nije li teško?
A ipak, ako hoćeš, ljubavi, da na usne tvoje
Priđu i odmore se malo drhtave usne moje,
Osjetićeš kako srce tvoje, žarkom strašću obuzeto,
Zaigraće: i tada znaćeš, poljubac šta je to.
Sa francuskog prevela Sara Blečić
