Injas No

Desalin!…Skinimo kape, drugovi, na odjek tog imena!

Kad srca snažno nam zatuku i zaklecaju koljena

I vrela krv na pomen sam provri nam u venama.

Sjutra, kad sunce ponovo zasija dolinama,

Kad sjutra vatrena kugla svojim zrakom

Povrati sklad planine s tamjanom,

Tada će uz zvuk fanfara i artiljerije

Pozdraviti narod dan Domovine,

Uzdržite se zadovoljstava, srca damara,

Pomislite na heroje, pomislite na Cara!

Kad taj orao afrički sidje u selo naše,

Pričalo se tada da i planine odjeknuše,

A vrhovi njihove poviše dobrom atu nalik

Što savi se da ustane kraljevski konjanik,

I odjednom gospodara zatrese se tle,

Otjeravši sve izdajnike, neprijatelje.

Vidjevši orla obećanog kojeg je dugo sanjao,

Jednom krikom, jednim skokom rob se uzdigao

Iznenadi sred te zabave krvnika,

Pred noge mu baci jaram mučenika.

I novi narod što se iz ropstva izdrodi,

Ovjenčan slobodom što moćno pobijedi,

Prozre i da istoj se pridruži trpezi

Gdje vina i jela još mamiše mirisi,

Te gozbe uvreda su za svaki preživljeni bol ;

Vino njegova je krv, a hleb njegov znoj.

-‘Očistimo zemlju od krvnikovih užasa’,

Reče narod i baklje požar se rasplamsa,

Žan Žak, sličan božijem izaslaniku,

Pod svjetlošću plamena povede u bitku!

Počujte topovsku paljbu! Od nje planina se tresla

Kao nekad od radosti na zvuk borbe besa

-Oh! Sjutra će i ljepše zasijati sunce

I zanosnije na svom azurnom svodu

Opet pjesme ljubavi zapjevaće ptice,

Glas šume odjeknuće o njenom obodu.

I naše rijeke sušne bujica će poteći,

I naša jezera talase čistije će sjeći,

I ti, narode herojski, i ti, lijepi zaštitniče,

Novu eru harmonije sjutra pozdravićeš!